S P O N Z O R I



























G O L M A N I








![]()
Stadio Giuseppe Meazza, poznatiji kao San Siro je nogometni stadion u Milanu.
San Siro je dom jednih od najuspješnijih europskih momčadi, Milana i Intera, te je jedan od najpoznatijih nogometnoh stadiona na svijetu. Nazvan je prema legendarnom talijanskom igraču Giuseppeu Meazzi. Iako je Meazza igrao za oba milanska kluba, cjenjeniji je i veći uspjeh je postigao u Interu, tako da Milanovi navijači stadion zovu San Siro, prema četvrti u kojoj je sagrađen. Napravljen je isključivo za nogomet, tako da nema atletske staze.
Izgradnja stadiona započela je 1925., na inicijativu tadašnjeg predsjednika AC Milana, Piera Pirellija. Prvoj utakmici, odigranoj 19. rujna 1926. u kojoj je Inter porazio Milan rezultatom 6:3 prisustvovalo je 35.000 gledatelja. U početku je samo Milan igrao na stadionu, a od 1947. ga dijeli sa Interom.

Na stadionu utakmice ponekad igra i talijanska nogometna reprezentacija, a igrana su i finala Lige prvaka sezona 1964./65., 1969./70. i 2000./01., te finala Kupa UEFA. Stadion je obnovljen 1989. za potrebe Svjetskog nogometnog prvenstva 1990.
Osim nogometnih utakmica, na San Siru su koncerte održavali poznati glazbenici, kao što su Bob Marley, Bob Dylan, Carlos Santana, Bruce Springsteen, David Bowie, Robbie Williams, te sastavi Rolling Stones, Red Hot Chili Peppers i U2.
Associazione Calcio Milan je italijanski fudbalski klub iz grada Milana. Od postanka boje kluba su crvena i crna tako da su širom Italije i Evrope poznati kao „rossoneri“ (crveno-crni). Uz Real Madrid najuspješniji su tim na evropskoj sceni sa 6 osvojenih titula Lige Prvaka, iz 10 finala. Također u Italiji su drugi klub po broju osvojenih titula (Scudetto), ukupno 17, uz 5 puta osvojeni italijanski kup (Coppa Italia). Milan je član organizacije G-14.
Osnivanje, prvi trofeji i odvajanje Intera
AC Milan je osnovan kao Milan Cricket and Football Club od strane engleskih aristokrata koji su živjeli i radili u Milanu. Prvi predsjednik i jedan od osnivača je bio Britanski vice-konzul u Milanu, Alfred Edwards. Za fudbalsku sekciju kluba brinuo se David Allison. Za boje tima su izabrane crvena kako bi dočarala vatru i hrabrost osnivača i crna da bi pokazala snagu i strah kod protivnika.
Prvi trofej je osvojen već slijedeće godine, u Januaru 1900. Milan je osvojio Kraljevski kup (Medaglia del Re). Prekinuvši niz Genoe 1901 je osvojen i prvi naslov šamipona, a isti uspjeh je ponovljen 1906 i 1907.
1908 godine zbog nesuglasica oko dovođenja stranaca u ekipu grupa dotadašnjih igrača Milana odlazi iz kluba i formira vlastiti pod nazivom F.C. Internazionale Milano, danas poznat kao Inter.
Dolaskom fašista na vlast u Italiji mijenja se englesko ime kluba u italijansko Assosazione Calcio Milano. Nakon drugog svjetskog rata klub mjenja samo zadnju riječ iz Milano u Milan želeći da oda poštovanje svojim engleskim korijenima.
Gre-No-Li
Period nakon Drugog svjetskog rata obilježio je švedski trojac nazvan Gre-No-Li prema prvim slovima prezimena Gunnara Grena, Gunnara Nordahla i Nilsa Liedholma koji su uz italijane Lorenza Buffona i Cesarea Maldinija Milan doveli do četiri Scudetta (1951, 1955, 1957 i 1959).
Nakon šveđana sudbinu Milana opet je krojio italijan, trener Nereo Rocco. Autor catenaccia je uz igrače poput Rivere i Altafinija u sezoni 1962/62. po prvi put osvojio Ligu Evropskih prvaka, a uspjeh je ponovio u sezoni 1969/70. Veći uspjeh na domaćoj sceni je izostao, djelomično i zbog snage gradskog rivala Intera koji je u tim godinama redovno osvajao titule.
U narednim godinama Milan se borio za desetu titulu, ali 1980. nakon velikog skandala i dokazane umješanosti u namještanje utakmica zajedno sa Laziom su izbačeni u Serie B koju odma slijedeće sezone osvajaju te se vraćaju u prvu ligu. Slijedila je najslabija sezona u historiji kluba te Milan opet ispada u Serie B.
Berluskonijeva era
Nakon nekoliko loših sezona u kojima je Milan igrao u Seriji A, ali bez većeg uspjeha klub kupuje medijski magnat Silvio Berlusconi. U svojoj prvoj sezoni dovodi za trenera italijana Ariga Sacchija, a među novim igračima našli su se Marco van Basten, Frank Rijkaard, Ruud Gullit, Roberto Donadoni i Carlo Ancelotti. Značajno pojačan tim u slijedećim sezonama osvaja titulu prvaka i Ligu prvaka 2 godine zaredom.
Nakon odlaska Sacchija za trenera dolazi Fabio Capello. Sa njim na čelu klub osvaja tri titule prvaka zaredom (1992-1994) i nastupa u tri finala Lige prvaka (porazi od Marseja i Ajaxa, te pobjeda od 4-0 nad Barcelonom). Sa igračima poput Paola Maldinija, Franca Baresija, Dejana Savićevića, Zvonimira Bobana, Georga Weaha i Roberta Baggia Capello je napravio niz od 58 utakmica bez poraza i tako zaključio svoju eru osvajajući 15. scudetto za Milan.